Iako isplativ, plantažni uzgoj šljive (Prunus domestica L.) u Hrvatskoj nije ni približno iskorišten. U ukupnoj proizvodnji voća u Republici Hrvatskoj udio plantažnih nasada šljive iznosi manje od 10 %. Glavnina proizvodnje šljive se odvija u obiteljskim gospodarstvima, sa par stabala, većinom za vlastite potrebe, dok se eventualni viškovi većinom prodaju lokalno.
Šljivu su tijekom godina potisnule druge voćne vrste, a drugi razlog slabe zastupljenosti šljive u plantažnim nasadima je šarka šljive, virusna bolest (Prunus virus 7) koja je zadnjih godina uništila mnoge nasade šljive, ne samo kod nas, nego i u cijeloj regiji.
Jedna od naših domaćih sorti koja je relativno otporna na šarku je Bistrica, iako se većinom uzgaja u Slavoniji, odlične rezultate postizala je u Lici, i to zbog nadmorske visine jer biologija vektora šarke šljive (lisne uši) takva da ne preživljavaju iznad 500 m n/v.
Kao i kod svake voćkarice, odabir sorte je jedan od bitnijih čimbenika za uspješnu proizvodnju. Odabir sorte ovisi o proizvodnom cilju; konzumna šljiva, konzumna šljiva i prerada ili proizvodnja rakije. U RH je najzastupljenija standardna domaća sorta Bistrica. Koriste se i sorte Stanley, koja može služiti kao stolna, tj. za svježu potrošnju, ali i za preradu. Prema tome, Bistricu i Stanlev treba podizati isključivo za preradu, a za svježu potrošnju treba proizvoditi kvalitetne, rane, stolne sorte, i to ponaprije Ruth Gerstetter te California Blue.
Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani.
UZGOJ ŠLJIVE
Najveću rodnost i kvalitetu plodova šljiva postiže se u blagoj kontinentalnoj klimi, gdje se godišnja suma oborina kreće od 700-1000 mm, a relativna vlaga zraka 75-85 %. Radi dobre osunčanosti predlaže se da su redovi šljivika u smjeru sjever-jug. Šljive vole duboka propusna, lagana tla bogata humusom, fosforom i kalijem. Ona može podnijeti i teža tla, no za sigurnu i redovitu rodnost potrebno je poboljšati njihova svojstva agromelioracijskim mjerama uz dodavanje stajskog gnoja.
Za šljivu najviše odgovara pH 6,0 – 7,5. Tla koja sadrže više od 10 % vapna nisu pogodna za njezina uzgoj.e zahtijevaju redovito i obilno orezivanje. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u travnju, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u kolovozu, rujnu i listopadu, ovisno o sorti.
BOLESTI ŠLJIVE
Najznačajnije bolesti šljiva su cvjetna monilija (Monilia laxa), virus šarke šljive (PPV), plamenjača šljive (Polystigma rubrum) i hrđa šljive (Tranzschelia pruni spinosae). Najznačajniji štetnici šljiva su šljivina štitasta uš , šljivin savijač pupova (Hedya pruniana), šljivina savijač (Cydia funebrana), žilogriz (Capnodis tenebrionis), višnjin svrdlaš (Rhynchites auratus),…
Izvor: Savjetodavna.hr – Proizvodnja šljive u RH
U poljoprivrednoj ljekarni Danon d.o.o. možete nabaviti sve potrebno za kvalitetan uzgoj i njegu vašeg šljivika; proizvode za zaštitu od korova, bolesti i štetnika kao i sisteme za navodnjavanje.
