Obnovljivi izvori energije, a posebno biomasa i biogoriva, su važni radi smanjenja konvencionalnih izvora energije, a također i kao značajan doprinos zaštiti okoliša u cjelini. Također proizvodnja biogoriva može pružiti i mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta.
Europska komisija je i navela da su biogoriva obnovljiva alternativa fosilnim gorivima u prometnom sektoru EU-a, čime bi se smanjila emisija stakleničkih plinova i poboljšala sigurnost EU opskrbe. Do 2020. godine, cilj EU je da se 10% goriva svake države članice EU dolazi iz obnovljivih izvora, kao što su biogoriva. Dobavljači goriva također moraju smanjiti intenzitet stakleničkih plinova iz EU mješavine goriva u do 6% do 2020. u odnosu na 2010. godinu.Obnovljiva energija ima ključnu ulogu u dugoročnoj strategiji Komisije koja je iznesena u „Energetskom planu za 2050″.
Izbor sirovine za proizvodnju biogoriva ovisi i o specifičnim uvjetima (klima, tlo, uobičajene poljoprivredne kulture) svake regije, pa tako i u Hrvatskoj. Kod nas se kao daleko najznačajnija sirovina izdvaja uljana repica. Ona je izabrana zbog svoje relativno niske cijene i dobre prilagodljivosti na različite uvjete. Na početku proizvodnje biodizela početkom osamdesetih uljana repica se uvela kao treća kultura u plodoredu u svrhu proizvodnje biodizela, te se poljoprivrednim tržištima otvorilo potpuno novo tržište koje im je omogućavalo dodatnu zaradu, kao i mogućnost da postanu neovisni o mineralnim gorivima.
Jedno od kontroverzi koje se vežu za biogoriva je što se za njegovu proizvodnju koriste iste sirovine kao i za proizvodnju hrane. Sve su češća pitanja hoće li sve veća primjena poljoprivrednih kultura u proizvodnji biogoriva ugroziti svjetske zalihe hrane. Naročito je uzrokovalo niz prosvjeda nakon snažnog rasta cijene hrane Prema nekim procjenama u EU 28 bi se i do 40 miljuna ha moglo koristiti za proizvodnju biodizela bez utjecaja na proizvodnju i opskrbu hranom. U Hrvatskoj postoje dva postrojenja za proizvodnju biodizela iz ulja uljane repice, ali on se proizvodi uglavnom na uvozno repičino ulje. Ovakva proizvodnja ne donosi nikome dobit, osim možda proizvođaču uljane repice iz neke druge države. To je šteta jer u Hrvatskoj ima puno neobradivih poljoprivrednih površina, koje, budući da se ne koriste za proizvodnju hrane, mogle koristiti između ostalog i za proizvodnju biogoriva. To bi značilo i porast posla i za OPG, kao i poljoprivredne zadruge i tvrtke.
Da se ne bi dogodile indirektne promjene u korištenju zemljišta ( indirect land use changes), tj. pretvaranje površina pod pašnjacima i šumama u oranice, čime bi se poništilo uštede stakleničkih plinova koje proizlaze iz povećane upotrebe biogoriva jer travnjaci i šume obično apsorbiraju velike količine CO2,EU je donio zakon o održivosti proizvodnje biogoriva i zabrani bilo kakvog korištenja prašuma, močvara i zaštićenih površina za proizvodnju biogoriva. Također je EU donijela direktivu da se daljnje širenje proizvodnje biogoriva moraju orijentirati na razne ostatke poljoprivredne i šumske industrije, te energetske kulture. Preporuka EU je da se ta energetska kultura sadi na tlima lošije kvalitete, koja su nepogodna za proizvodnju hrane.
IZVORI: Gospodarski list 12/2016 (br.23/24)
EU- Renewable energy
