Ljudi su odavno shvatili da dovođenje vode u pravom trenutku omogućuje sigurnije i više prinose. Prvi tragovi navodnjavanja stari su nekoliko tisuća godina. Nemogućnost uzgoja hrane u suhim i vrućim klimama natjerala je ljude da smisle inovativna rješenja. Najraniji poznati sustavi navodnjavanja datiraju i do 6000. godina pr. Kr. u Egiptu i Mezopotamiji. U starom Egiptu Nil je poplavljao nekoliko mjeseci svake godine, a vode su preusmjeravane na polja kako bi se poljoprivrednicima omogućilo uzgoj usjeva gdje inače to ne bi mogli učiniti. 3100. godine pr.Kr. izgrađen je veliki projekt navodnjavanja koji je uključivao izgradnju brana i kanala do 20 kilometara.
U Mezopotamiji su se na isti način koristile poplavne vode Tigrisa i Eufrata kopajući kanale koji su služili za navodnjavanje.
Moderno navodnjavanje
Navodnjavanje je prošlo dug put otkada je prvi put izumljeno prije više tisuća godina. Suvremeni sustavi za navodnjavanje vrlo su napredni, a u svijetu se koriste različiti sustavi:
Površinski sustavi i dalje su u upotrebi i uključuju vodu koja se premješta preko površine poljoprivrednog područja kako bi namočila tlo. Ovo je jedna od najstarijih tehnika koja se koristi, a slična je navodnjavanju poplavama rijeka, koje datiraju tisućama godina.
Lokalizirano navodnjavanje naziv je za opisivanje različitih vrsta metoda navodnjavanja koje se danas koriste. Uključuje distribuciju vode pod pritiskom na točno određeno mjesto, a uključuje navodnjavanje kap po kap i navodnjavanje raspršivačima. To omogućuje veću točnost i kontrolu distribucije vode, što je bitno za mnoge vrste suvremene intenzivne poljoprivrede.
Podzemno navodnjavanje je napredniji oblik navodnjavanja koji se široko koristi u cijelom svijetu. To uključuje umjetno podizanje razine vodenog sloja ispod zemlje, koje zatim vlaži tlo odozdo, umjesto da nanosi vodu na tlo odozgo. To je popularna tehnika na mnogim mjestima u svijetu, a koristi se i u staklenicima.
Izrael –primjer kvalitetnog navodnjavanja
Budući da je više od polovice ukupne površine Izraela pustinjsko područje, štedljivo i efikasno korištenje vode je ključno, a jedan od takvih primjera je navodnjavanjem kapanjem, tzv. „kap po kap“. Tridesetih godina prošlog stoljeća jedan je palestinski seljak glavnom vodoprivrednom stručnjaku Simchi Blassu, pokazao stablo koje je raslo bolje od ostalih u blizini. Otkopavanjem se ustanovilo da vodovodna cijev, koja je prolazila uz korijen stabla, kaplje na spoju. Bez obzira što je Blass odmah shvatio značaj otkrića, na široku upotrebu ovog sustava se moralo pričekati trideset godina, sve do proizvodnje plastičnih cijevi. Uz različite vrste navodnjavanja u Izraelu se koristi i skupljanje rose.
Navodnjavanje u EU
U Europskoj uniji najviše navodnjavanih površina imaju zemlje u kojima je razvijena poljoprivredna proizvodnja: Španjolska, Italija, Rumunjska i Francuska. Rumunjska je poseban slučaj, budući da je ranije izgrađen sustav navodnjavanja uspjela potpuno zapustiti devedesetih godina. Tako se trenutno radi na ponovnoj uspostavi sustava čiji glavni izvor je Dunav.
Španjolska navodnjavanjem dvije trećine poljoprivrednog zemljišta želi zadržati stanovništvo u ruralnim područjima, jer najveći dio njenog teritorija prima premalo (od 300 do 500 mm) oborine godišnje i to najviše u jesenskim mjesecima. Pokrajina Murcia s manje od 300 mm oborine godišnje, pripada polupustinjskom klimatskom području, a među najvećim je europskim uzgajivačima agruma, povrća i cvijeća; kultura koje zahtijevaju znatne količine vode pri uzgoju.
Stanje sa navodnjavanjem u HR
Poražavajući rezultati za Hrvatsku
U Hrvatskoj se ukupni broj poljoprivrednih površina na kojima je omogućeno navodnjavanje, kada se u obzir uzmu i ranije izgrađeni sustavi, procjenjuje na 23.000 i 26.000 ha, odnosno između 2,1 – 2,4 posto korištenog poljoprivrednog zemljišta (od 1.077.403 ha).
Po navodnjavanju Hrvatska je i dalje na začelju u EU. Iako je od 2005. godine do sada u izgradnju sustava uloženo oko 1,3 milijardi kuna, od ukupno, za 15 godina predviđenih 4,5 milijarde kuna, na njih se i dalje spaja zanemarivo mali broj poljoprivrednika., a jedan od razloga je i skupa cijena priključaka i opreme, kao i usitnjenost površina, ali i nesigurnost dugoročnog zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta.
Zbog sve učestalijih i dugotrajnijih sušnih razdoblja, koje poljoprivrednu proizvodnju čine vrlo rizičnom, Vlada RH je još 2005. odobrila ˝Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama“. U projektu je zacrtano da će se do kraja 2020. godine navodnjavati čak 65.000 ha ili oko 6 posto obradivih poljoprivrednih površina. Taj plan nije ispunjen i pokazuje sve nelogičnosti investiranja u ovaj projekt i poljoprivredu.
Stručnjaci Smartera smatraju da je potrebno napraviti analizu o tome koji su uzroci nekorištenja ovih sustava, te utvrditi stvarne efekte ovih ulaganja na proizvodnju. „Iako imamo plan i strategiju NAPNAV, ona očito ne daje rezultate, a svaka nova sušna godina nas podsjeti da smo i u toj mjeri poljoprivredne politike podbacili. Krenulo se s pristupom da je važno napraviti sustave, a što je dalje s njima, kao da državu koja ih gradi ne zanima jer se i dalje ne promišlja ozbiljno kako animirati veliki broj poljoprivrednika da sustave koriste. Sadašnje stanje je takvo kao da se izgrade autoceste po kojima se u konačnici nitko ne vozi“ – zaključak je Smartera.
Izvor:
Gospodarski list 14/21
Lider.hr- Pod sustavima navodnjavanja u RH tek 2,5 posto poljoprivrednih površina
Izvor naslovne fotografije: Metzer group