Smokva (Ficus carica) je jedna od najstarijih kultiviranih voćaka na svijetu iz porodice dudova (Moraceae). Još u pretpovijesno doba se u mediteranskom bazenu počela uzgajati smokva te se smatra jednom od najstarijih suptropskih voćaka. U staroj Grčkoj smokva je zbog kalorijske vrijednosti i ljekovitog djelovanja bila jedna od glavnih namirnica u prehrani. Što nije ni čudno ako se zna da je plod smokve koncentrirani izvor minerala, vitamina i antioksidansa. Svježi plod smokve sadrži 20 % šećera, a tek 74 kcal, a suhi plod 50-70 % šećera i gotovo 3.5 x više kcal.
Uzgoj smokve u jadranskom dijelu Republike Hrvatske ima vjekovnu tradiciju, te je uz maslinu i vinovu lozu bila jedna od hraniteljica lokalnog stanovništva. Današnji uzgoj ne zadovoljava domaće potrebe te se veći dio suhih smokava uvozi. Danas se u RH se uzgaja oko 600 000 ha smokve na 273 ha površine, a u posljednjem desetljeću uzgoj smokve ima opadajući trend.
Uzgoj smokve
Sadnja smokve se može provest tijekom jeseni ili proljeća. Kasnija jesenska sadnja omogućava dobar primitak sadnica radi nastupajućeg kišnog razdoblja, bujniji rast i veću otpornost na sušu tijekom iduće godine. Poželjno je da vrijeme tijekom sadnje bude mirno i tiho bez jakih vjetrova, a temperatura ne smije pasti ispod 0°C.
Najprikladnija tla za uzgoj smokve se smatraju lagana ilovasto-pjeskovita tla kojima dubina profila iznosi do 2m. Optimalan pH tla se kreće između 6 i 7,8.
Temperatura je važan čimbenik koji pokreće i određuje tijek cjelokupnog vegetacijskog razvoja smokve; smokva je heliofitna biljka i osjetljiva na fotoperiodizam te je za normalno odvijanje fotosinteze važna dužina dana, intenzitet svjetlosti i spektralni sastav svjetlosti (crveni dio spektra). Bolje iskorištavanje svjetlosti se dobije izborom položaja voćnjaka, najbolje su osvjetljeni južni položaji na nagibu. Također je važan i uzgojni oblik i gustoća sklopa.
Voda je isto jako bitan čimbenik rasta i razvoja smokve. Važno je da pet do šest tjedana nakon cvatnje padne dovoljno kiše jer u to vrijeme nastupa najjači rast mladica i plodova. Najbolje uspijevaju u područjima gdje je relativna vlažnost zraka oko 70 %. Pri nižoj vlažnosti (50-60 %) dolazi do pojave transpiracije, a što može, uz visoku temperaturu, izazvati palež kod smokve.
Zaštita smokve
U našim uvjetima smokvu napada manji broj štetnika, a najznačajniji štetnici su smokvin medić (Ceroplastes rusci), smokvin moljac (Simaethis nemorana) voćna muha (Ceratitis capitata), štitaste uši, zlatna mara (Cetonia aurata) i mali smokvin potkornjak (Hypoborus ficus). Smokvin medić je štitasta uš koja osim smokve napada i druge voćne vrste, ali najveće štete radi na smokvi. Zaštita protiv ovog štetnika se provodi zimskim tretiranjem Crvenim uljem u koncentraciji od 2 %. Od bolesti smokve najznačajniji je virus mozaika smokve (Ficus virus 1), siva plijesan (Botrytis cinerea) i crna pjegavost ploda (Alternaria fici). Suzbijaju se fungicidima.
Gnojidba smokve
Za osnovnu gnojidbu primjenjuje se kompleksno mineralno gnojivo NPK 7-20-30, a za dopunsku gnojidbu dušično gnojivo KAN. Količina gnojiva za osnovnu gnojidbu se povećava sa starošću nasada.
Navodnjavanje
Nedostatak vode uzrokuje pucanje plodova te razvoj gljivičnih oboljenja. Kako je smokva kseofit dobro podnosi sušu, ali za postizanje stabilnih i visokih prihoda, navodnjavanje je neophodno. U novije vrijeme za natapanje smokvinih nasada koristi se sistem kap po kap. Sustav je ekonomičan jer je jeftin, voda ne otječe s površine, isparava u neznatnim količinama, ne narušava se struktura tla, ne stvaraju se uvjeti za nastanak pokorice i opskrbljuje se samo zona oko smokvina korijena.
Izvor: Gospodarski list br. 12 i 13/14
Agroklub: Smokva
