Da li će tlo biti spasonosno rješenje koje će zadovoljiti ciljeve koji se tiču sigurnosti prehrane i klimatskih promjena?
Trećina svjetskih tala je degradirana; loše poljoprivredne metode, industrija i urbanizacija uzimaju svoj danak. Tijekom ljudske povijesti, 133 Gt ugljika je izgubljeno iz tla, ispuštajući gotovo 500 Gt CO2 u atmosferu. Kako se količina organske tvari smanjuje, dolazi do povećane štete od erozije, toplinskih valova i suša te se tla značajno degradiraju. U najgorim slučajevima tla su tako degradirana da se ništa na njima ne može uzgajati, kao što se dogodilo 30-ih godina prošlog stoljeća u središnjem dijelu SAD –u 30 tih godina, tzv. „Dust Bowl“.
Izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o ograničavanju zagrijavanja na 1,5° C zahtijeva velike transformacije globalnog sustava koji se tiču energetike, poljoprivrede, šumarstva i gospodarstva. Izvješće snažno potiče sekvestraciju ugljičnog dioksida, a sekvestracija ugljika pomoću tla jedna je od boljih opcija uz popratne koristi kao što su plodnost tla, produktivnost i poboljšano zadržavanje vode i hranjivih tvari. Također ta poboljšanja u tlu čine agro-ekosustave otpornijima te pomažu poljoprivrednicima da lakše ostvare ciljeve Pariškog sporazuma.
Povećanje ugljika u tlu za samo nekoliko dijelova na tisuću (0,4%) svake godine uklonilo bi količinu CO2 iz atmosfere ekvivalentu emisijama fosilnih goriva Europske unije (oko 3–4 giga tona (Gt)). To bi također utjecalo i na poboljšano zdravlje tla: u istraživanjima diljem Afrike, Azije i Latinske Amerike, povećanje ugljika u tlu za 0,4% svake godine povećalo je prinose usjeva za 1,3%. Povećanje ugljika u tlu je sada i na političkom planu. Na COP 21 2015 godine u Parizu, Francuska je pokrenula inicijativu 4za1000 (4p1000) – u čijem planu su istraživanja i djelovanja sa ciljem povećanja zalihe ugljika u tlu za 0,4 % godišnje na globalnom planu, a također služi i kao platforma za razmjenu znanja i iskustava među različitim dionicima, što partnerima omogućuje provedbu praktičnih aktivnosti za pohranu ugljika u tlu prilagođenu lokalnim kontekstima.
Poboljšanja strukture tla je bila i tema seminara „Soils advantage“ (Prednosti tla) koji je bio dio dvotjednog događaja Agriculture Advantage 2.0 koji se održavao tijekom COP 24 (Conference of the Parties) UNFCCC-a prošle godine u Katovicama u Poljskoj prosinca 2018 godine.
Seminar je otvorio Louis Verchot direktor pedološkog odsjeka CGIAR Programa istraživanja vode, zemljišta i ekosustava (WLE) koji je naglasio da “Postoji suglasnost između znanstvenika da pohrana ugljika u tlima pomaže ublažavanju klimatskih promjena “ te je pozdravio povećanje istraživanja o važnosti pohrane ugljika u tlu posljednjih godina i napomenuo važnost tresetišta kao izvora velike zalihe ugljika u tlu.
Majola Mabuza iz SACAU (Southern African Confederation of Agricultural Unions) tijekom seminara je napomenuo da “ Poljoprivrednicima treba brži povratak uloženih sredstava. Nemaju četiri ili pet godina vremena da bi čekali povrat uloženog truda i novaca za poboljšanje tla, a najčešće tzv. „dobre poljoprivredne prakse“ više pogoduju okolišu i društvu nego poljoprivredniku“. Zaključio je da postoji potreba za ulaganjima koja pomažu premostiti gubitak prihoda tijekom godina tranzicije ka boljim praksama, te predlaže da bi krediti za ugljik mogli potaknuti bolju praksu obrade tla.
Paul Luu izvršni Tajnik 4 per 1000 (4p1000) inicijative se složio da je suradnja između različitih dionika ključna ako želimo postići bolje rezultate povećanja ugljika u tlu: “Potrebno je spojiti poljoprivrednike i znanstvenike. Znanstvenici trebaju prepoznati poljoprivrednike kao ključne pokretače naših prehrambenih sustava ,a poljoprivrednici također trebaju prepoznati znanstvenike kao pružatelje znanja od kojega imaju koristi. Poslovni subjekti, kreatori politike i civilno društvo također bi trebali biti dio procesa donošenja odluka. Zajednički rad je jedini način da se pronađu rješenja za spas planeta“, zaključio je Paul Luu.
