Zimski luk (Allium fistulosum) potječe iz zapadne Kine i Japana gdje nalazimo više tipova i kultivara. Višegodišnja je biljka koju najčešće nalazimo u kućnim vrtovima (uzgaja se kao trogodišnja i četverogodišnja kultura), a razmnožava se vegetativno i generativno. Njegove prednosti su otpornost prema niskim temperaturama, niski zahtjevi prema tlu, visoka hranidbena vrijednost i ujednačena aroma.
Ne formira krupne lukovice te se najčešće koristi lažna stabljika i zeleno lišće kao kod mladog luka. Zimski luk je posebno bogat vitaminom C.
Za uzgoj zimskog luka pogodna su lakša tla koja se u proljeće brže zagrijavaju. Optimalna pH vrijednost je između 5,7-7,4. Priprema tla, gnojidba i mjere njege tijekom vegetacije iste su kao i za luk. Sjetva se obavlja u kolovozu ili u rano proljeće na dubinu do 2-3 cm. Luk uzgojen iz presadnica posađenih u listopadu može se prvi put brati već u travnju sljedeće godine, a ako se sije u proljeće prva berba je moguća za 3-4 mjeseca. Druga berba se obavlja 60-80 dana nakon prve, a ako se primjenjuje navodnjavanje moguća je i treća berba u istoj godini.
Budući da je zimski luk otporan i na hladnije temperature može ga se uspješno uzgajati u tunelima i negrijanim plastenicima te daje i značajne prinose.
Dvogodišnji i trogodišnji nasad može dati prinos 30 – 50 t/ha, a jednogodišnji 20 – 25 t/ha. u pripremi za prodaju luk se očisti od starog lišća, gornje se lišće prikrati i slaže u vezice.
IZVOR:
Gospodarski list br. 23/24 2016.
Agroklub- Zimski luk
